for the arms that hold me.
“I will kiss your scars as you heal, I will sit by your side and hold your hand. I will write invisible secrets and paragraphs and maybe a book into your skin at night, while you sleep warm next to me.”
“I will kiss your scars as you heal, I will sit by your side and hold your hand. I will write invisible secrets and paragraphs and maybe a book into your skin at night, while you sleep warm next to me.”
Zlatni oktobar. Utorak poslijepodne. Oči koje sam čitav život čekala da prepoznam su me našle.
Bilo bi lakše kad bismo imali snage jedni drugima reći: čekaj me, vraćam se. A da onaj drugi ne sumnja, da zna, da čeka sa sigurnošću u svaki korak povratka. Bilo bi ljepše da vjerujemo da se volimo. Da kažemo kad se volimo. Da kažemo kad se ne volimo. Svuda vas život odnese, protiv vremena…
Ostavila sam te negdje dok se topio snijeg. U subotu na večer. Nedjelje su ostale prazne. Park na Jezeru nas je čekao. Hoćeš li? Hoćeš li da me vodiš na Balašev koncert?
Šta ti je život..
Kišovito sarajevsko jutro je lagano postalo sunčano prijepodne. Valjda zato što mi u pola deset na telefon pjeva Balaševićev Ringišpil. Ni nebo ne zna šta će sa ovom iznenadnom, a dugo traženom srećom. Čudo moje.
So you hit the lights and I'll lock the doors.
Ako odeš ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u oblacima mog sna i jave, koje će sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu. Sve ću kuće ocrniti katranom i tući one koji ne umeju da nariču kad se spomene tvoje ime. Jer laž su priče o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne….
Putnik sam i više ništa nemam u rukama.
I hear the drizzle of the rain. Like a memory it falls.